Gabi Novak već pet desetljeća spada u sam vrh domaće, ali i jugoslavenske glazbene scene. Osim baršunastim i uhu ugodnim glasom, taj status zaslužila je i izostankom bilo kakvog ekscesa i javnog skandala tijekom dugogodišnje karijere.

Gabi (Gabrijela) Novak rođena je za vrijeme Olimpijade 1936. godine u Berlinu kao dijete Njemice Elizabeth Reiman i oca Đure Novaka, inženjera, Hvaranina koji je studirao brodogradnju u Njemačkoj. Upoznali su se na kupalištu u Hvaru, zagledali se i ostali zajedno do njegove prerane smrti u 2. svjetskom ratu. Za vrijeme rata, Gabi je živjela s bakom na Hvaru, a nakon rata preselila se s majkom u Zagreb gdje su započele novi život. U Zagrebu je Gabi krenula u školu, ali se teško snalazila s obzirom da je govorila samo njemački, a hrvatski samo hvarski dijalekt. Međutim, bila je talentirana za crtanje, te je upisala Školu primijenjene umjetnosti i završila grafički smjer i potom se odmah zaposlila u Vjesniku. Kada je 1956. godine "Zagreb film" u svom novom studiju okupljao mlade crtaće, u odjelu scenografije našla se i plaha, talentirana, plavokosa Gabrijela Novak. Kolege su je od milja zvali Gabi, voljeli su njene crteže pastelnih boja, a zbog njenog ugodnog glasa, kojeg je i posuđivala likovima u raznim crtićima, često su je nagovarali da za njih nešto otpjeva. Prvi crtić na kojem je radila bio je "Benko Kamenko" 1956. g. , a radila je čak i na hrvatskom oskarovcu Dušana Vukotića, tj. crtiću "Surogat". U to vrijeme u studiju režiser Nikola Kostelac i kompozitor Aleksandar Bubanović vršili su pripreme za novi crtani film "Susret u snu". Trebalo je naći interpretatora za modernu uspavanku, ali nikako im nije polazilo za rukom da među poznatim zagrebačkim pjevačicama nađu onu pravu. Sasvim slučajno Bubanović je čuo Gabi kako pjeva za vrijeme rada i odmah ju pozvao na probno snimanje. Tako je nastala i prva snimka beguine "Susret u snu" iz istoimenog filma. Upravo ta pjesma, kao i pjesme "Svaku noć" iz filma "Cowboy Jimmy" i "Monotonija" iz filma "Inspektor se vraća kući" ostali su sačuvani  na jednoj singlici koju je "Jugoton" izdao u suradnji s "Zagreb filmom".

Nakon toga ju poznati skladatelj i dirigent Zabavnog orkestra RTV Ljubljana, Bojan Adamić, poziva da bude gost njegovom Big Bandu 1957. g. u Ljubljani. Godinu dana nakon toga, 1959. g. dobila je poziv da sudjeluje na tada već respektabilnom glazbenom događanju "Zagreb fest" na kojem je i pobijedila s pjesmom "Ljubav ili šala". Te iste godine snimila je i pjesmu Ljube Kuntarića "Sretan put" za film Nikole Tanhofera H8.

Njezina se glazbena karijera tako "zahuktala" i od onda se posvetila isključivo glazbi. Uslijedili su pozivi na gostovanja, odlasci na turneje, angažmani, nastupi na festivalima... Najljepše glazbene uspomene veže uz današnju zgradu ZeKaeM-a, koja je nekad bila koncertna dvorana Istra.  Radila je s vrhunskim umjetnicima iz tog vremena, a imala je i čast nastupati s velikim jazz glazbenikom Louisom Armstrongom.

1964. g. dobila je poziv da se iskuša na inozemnom tržištu. Naime, na poziv Tereze Kesovije koja je dvije godine prije toga otišla u Pariz i ostvarila vrhunsku glazbenu karijeru, došla je u francusku metropolu na pregovore. No, nakon tjedan dana se vratila kući jer nije htjela prihvatiti uvijete koje su joj postavili, kao npr. smršaviti, ošišati kosu i obojiti je u crno, kako bi suzbila svoj njemački izgled. Odbila je ugovor uz objašnjenje da ima status u svojoj zemlji, publiku i da se za uspjeh u inozemstvu ne želi mijenjati.

Nakon njenog povratka, karijera joj je meteorski krenula na gore. Razne turneje, pobjede na festivalima, nagrade...

Tih se godina udala i za kompozitora Stipicu Kalogjeru s kojim je bila u braku do 1970. g. kad se nije udala za Arsena Dedića. Arsena je već upoznala 1959. na "Zagreb festu" i od onda su gajili simpatije jedno prema drugom. Na jednoj zajedničkoj turneji 1970. g. nakon neposrednog istraživanja jedno drugog, dobrog međusobnog poznavanja i prepoznavanja dogodila se - ljubav. Ubrzo nakon toga su se vjenčali i 1973. godine dobili sina Matiju, danas uspješnog jazz glazbenika.

Arsen je počeo pisati pjesme za Gabi Novak i tako su nastale neke od najljepših pjesama na hrvatskoj glazbenoj sceni, među njima i njoj dvije najdraže : "Kuća za ptice" i "Sve što znaš o meni".

Tijekom 70ih i 80ih godina Gabi Novak izdala je nekoliko albuma, od kojih dvoje nose i naslov godina kada su izdani. Pjesme s tih albuma osvajale su nagrade na različitim festivalima u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji.

Kada su 90ih godina izašle kompilacije "Retrospektiva" i "Adrese moje mladosti", mislilo se kako je time glazbeni opus Gabi Novak na neki način zaokružen. No, 2003. g, iznenadila je publiku novim albumom "Pjesma je moj život" snimljenim u modernoj jazz maniri s vrhunskim mladim glazbenicima, među kojima je i njen sin Matija Dedić. Razne obrade starih hitova, ali i pokoja nova, polučile su veliki uspjeh među publikom, a time je privukla i publiku mlađe generacije. 2004. godine doživjela je još jedan veliki uspjeh i to na koncertu "Divas i dive" na kojem je nastupala s grupom Divas i kolegicama Josipom Lisac, Radojkom Šverko i Meri Cetinić.

2006. godine dobila je najveće priznanje : "Porina" za životno djelo za poseban doprinos hrvatskoj zabavnoj glazbi i to kao prva među pjevačicama zabavne glazbe.

Danas Gabi Novak nastupa najčešće na zajedničkim koncertima s mužem Arsenom Dedićem i izvodi njene uspješnice. U slobodno vrijeme posvećuje se svojoj četverogodišnjoj unučici Lu i ljeti uživa u vikendici u Šibeniku.